Četvrto izdanje edukativnog programa pod nazivom Moje malo kino uspješno je zaključeno serijom projekcija animiranog filma “Veliki život”, koje su se održale od 15. do 17. travnja 2026. godine. Na programu su sudjelovali učenici sedmih i osmih razreda iz čak dvadeset i jedne osnovne škole s područja Međimurske županije, čime je projekt još jednom potvrdio svoju važnost u promicanju kulture i kritičkog razmišljanja kod mladih. Film redateljice Kristine Dufkove, temeljen na književnom predlošku francuskog pisca Mikaela Olliviera, na izuzetno topao i neposredan način obrađuje osjetljivu temu dječje pretilosti. Kroz priču o dječaku koji se suočava s društvenim stereotipima, film propituje je li stroga dijeta jedini odgovor na izazove odrastanja ili se rješenje krije u dubljem emocionalnom prihvaćanju i razumijevanju okoline.
Ova hvaljena animacija stigla je pred međimursku publiku nakon zapaženih nastupa na svjetskim filmskim festivalima u Annecyju, Locarnu i Karlovym Varyma, gdje je kritika posebno pohvalila njezin pristup teškim temama bez upadanja u uobičajene klišeje. Edukativni dio programa vodila je Dijana Pasarić, nastavnica hrvatskog jezika, koja je učenike uvela u filmski jezik i objasnila im kako se kroz kutove snimanja, zvučne kulise i različite vrste kadrova grade emocije i atmosfera na velikom platnu. Ovakav pristup omogućio je učenicima da film ne dožive samo kao zabavu, već kao slojevito umjetničko djelo koje zahtijeva analizu i razumijevanje vizualnih simbola.
Inovativna stop-motion animacija i upotreba prirodnih materijala
Tehnička izvedba filma “Veliki život” predstavlja pravi vrhunac suvremene kinematografije jer koristi stop-motion tehniku koja likovima i scenografiji daje specifičnu teksturu i vizualnu dubinu. Upravo je ta namjerna vizualna nesavršenost ključna za prenošenje osjećaja nesigurnosti i nelagode glavnog lika, čime se animacija izravno povezuje s njegovim unutarnjim stanjem. Posebno upečatljiv detalj produkcije jest činjenica da su autori za oblikovanje kose likova koristili pravu ljudsku kosu umjesto sintetičkih materijala. Ovakav radikalan pristup osigurao je prirodno kretanje u svakom pojedinom sličica-po-sličica snimljenom kadru, što doprinosi taktilnosti i autentičnosti cijelog filma.
Program Moje malo kino Vol. 4 tako je pružio učenicima uvid u stvaran rad iza kulisa vrhunske produkcije, istovremeno ih potičući na razgovor o zdravlju i društvenoj inkluziji. Završetkom ovog ciklusa, organizatori su najavili nastavak projekta u idućoj školskoj godini, dok su ovogodišnjim osmašima uputili najbolje želje za predstojeće upise u srednje škole. Uspjeh ovog programa pokazuje koliko je važno da osnovne škole aktivno sudjeluju u izvanučioničkoj nastavi koja spaja umjetnost, tehnologiju i psihologiju, pripremajući mlade za kritičko sagledavanje svijeta koji ih okružuje kroz medij filma.
