Dok su veliki gradski muzeji privlačili stotine ljudi, u Podturnu se Noć muzeja proslavila uz miris starine i priče o nekim jednostavnijim vremenima. Društveni dom i zbirke lokalnih obitelji postali su središte čuvanja međimurskog identiteta.
Noć muzeja u Podturnu još je jednom pokazala da prava bogatstva ne leže samo u velikim institucijama, već i u privatnim kolekcijama i sjećanjima mještana. Središnji događaj večeri bila je izložba u Društvenom domu, posvećena starim alatima i zanatima koji su nekada bili okosnica svakodnevnog života u ovom kraju.
Alati koji pričaju priču
Posjetitelji su mogli vidjeti predmete koji su nekada bili neizostavan dio svakog seoskog dvorišta, a danas su prava rijetkost. Od kovačkih i stolarskih alata do predmeta koji su se koristili u poljoprivredi, izložba je podsjetila na vještinu i trud starih majstora. Mnogi mještani, ali i gosti iz okolice, sa zanimanjem su razgledavali eksponate, a oni stariji su s nostalgijom objašnjavali mlađim generacijama kako se nekada „težački“ radilo.
„Međimurska hiža starina“ – srce tradicije
Posebnu pozornost privukla je zbirka Međimurska hiža starina, zajednički trud obitelji Strahija, Nedeljko i Murk. Ova privatna inicijativa postala je pravi čuvar vremena. Ulaskom u njihov prostor, posjetitelji su doslovno zakoračili u prošlost.
Zbirka donosi autentičan prikaz života u starinskoj međimurskoj kući – od namještaja i tekstila do sitnih kućanskih potrepština koje svjedoče o kulturi stanovanja naših starih. Svaki predmet u ovoj zbirci ima svoju priču, a obitelji su se pobrinule da svaku od njih prenesu posjetiteljima, čineći ovaj posjet toplim i osobnim iskustvom.
Zajedništvo kao motivacija
Organizatori ističu da je cilj ovakvih manifestacija u manjim sredinama očuvanje baštine od zaborava.
“Bitno je doći u muzej, ali je još bitnije da mladi vide odakle su potekli i čime su se bavili njihovi djedovi i bake”, čulo se tijekom večeri u Podturnu.
Noć muzeja u Podturnu završila je u ugodnom druženju, uz zaključak da tradicija u ovom dijelu Međimurja ne samo da živi, već se i s ponosom pokazuje drugima.
