Danas se s tugom i ponosom prisjećamo Akija Rahimovskog, legendarnog frontmena grupe Parni Valjak i jednog od najprepoznatljivijih vokala u povijesti regionalne glazbe. Njegov odlazak ostavio je prazninu koju je nemoguće popuniti, ali njegova ostavština kroz pjesme ostaje trajno uklesana u kolektivnu svijest generacija koje su uz njegove interpretacije odrastale, voljele i sanjale. Aki nije bio samo pjevač; bio je simbol nepresušne energije, emocije i iskrenosti koja se rijetko susreće na glazbenoj sceni.
Od tinejdžerskih početaka do rock ikone
Akijeva glazbena priča započela je još u njegovim ranim danima, kada je kao tinejdžer u rodnom Skoplju počeo brusiti svoj talent. Prekretnica se dogodila 1975. godine kada se preselio u Zagreb i postao glas Parnog Valjka, sastava koji će pod njegovim vodstvom postati najdugovječniji i najuspješniji rock bend na našim prostorima. Zajedno s Husom, stvorio je prepoznatljiv zvuk koji je desetljećima dominirao top ljestvicama, punio najveće arene i postavljao standarde produkcije i koncertne izvedbe.
Energija koja je brisala granice između pozornice i publike
Ono po čemu će Aki Rahimovski ostati zapamćen jest njegov nevjerojatan nastup uživo. Govorilo se da Aki ne pjeva pjesme, već ih proživljava svakim atomom svoga bića. Njegova komunikacija s publikom bila je magična, a energija kojom je trčao pozornicom i animirao tisuće ljudi nije slabila ni nakon više od četrdeset godina karijere. Upravo je ta neuništiva iskra bila spona koja je uz Parni Valjak držala i one najstarije fanove, kao i nove generacije mladih koje su tek otkrivale klasike poput „Sve još miriše na nju“, „Jesen u meni“ ili „Lutka za bal“.
Neizbrisiv trag u povijesti diskografije
Tijekom svoje bogate karijere, Aki je s Parnim valjkom snimio brojne kultne albume i osvojio gotovo sva strukovna priznanja, uključujući brojne nagrade Porin. Obišao je svijet, nastupajući na svim kontinentima, ali mu je najdraže bilo biti tamo gdje je njegova publika najglasnija. Iako nas je napustio prije nekoliko godina, Aki kroz svoj specifičan hrapavi vokal i danas živi u svakom radijskom eteru i svakom druženju uz gitaru. Njegov glas ostaje svjetionik autentičnosti, podsjećajući nas na to da je glazba doista bila njegov život.
