Saborski zastupnik Nezavisne platforme Sjevera, Ivica Baksa, oštro je kritizirao najavljeno povećanje socijalnih naknada za 2026. godinu, ocijenivši ga nedovoljnim za dostojanstven život građana u sustavu skrbi. Baksa upozorava da se iza postotaka o rastu naknada krije realnost u kojoj četveročlana obitelj mora preživjeti s iznosima koji jedva pokrivaju osnovne životne troškove, dok država istovremeno raspolaže rekordnim proračunima.
Disproporcija između proračunskog rasta i broja korisnika
U svom istupu Baksa je iznio podatke koji bacaju drugačije svjetlo na vladinu statistiku. Iako se ističe da su socijalne naknade od 2022. godine kumulativno porasle za oko 74 posto, on napominje da je u istom razdoblju državni proračun rastao sličnim tempom. Ključni problem vidi u činjenici da se broj korisnika zajamčene minimalne naknade u međuvremenu gotovo prepolovio. Logično je stoga pitanje zašto se ta ušteda u sustavu ne preusmjeri u značajnije povećanje iznosa za preostale korisnike, umjesto što se provode tek simbolične korekcije od desetak eura.
Inflacija i stvarna kupovna moć obitelji
Analizirajući ekonomski kontekst, zastupnik je podsjetio na kumulativnu inflaciju koja je od 2016. godine dosegla gotovo 40 posto. Nominalni porast naknade za četveročlanu obitelj, koja će s 528 eura u 2025. godini narasti na 561 euro u 2026. godini, Baksa smatra poražavajućim. Prema njegovim riječima, iznos od 561 euro za dvije odrasle osobe i dvoje djece jasno ilustrira dosege trenutne socijalne politike koju je nazvao “zajamčenom bijedom”.
Problemi u sustavu i čekanje na inkluzivni dodatak
Osim visine primanja, Baksa je upozorio i na nefunkcionalnost administracije, posebno ističući dugotrajna čekanja na rješenja za inkluzivni dodatak. Mnoge obitelji mjesecima čekaju na ostvarivanje prava na status roditelja-njegovatelja, unatoč tome što država ne poštuje vlastite zakonske rokove. Ipak, zastupnik je podržao najave o strožoj kontroli namjenskog trošenja sredstava, što smatra ključnim za sredine poput Međimurja. Suzbijanjem zlouporaba oslobodila bi se sredstva za supstancijalnu pomoć onima kojima je ona doista nužna za preživljavanje.
Zaključno, Baksa smatra da se socijalna politika ne smije svesti na puko administrativno zbrajanje postotaka. Pravedan sustav mora u obzir uzeti stvarnu vrijednost novca i osigurati da pomoć bude dostupna onima u potrebi bez birokratskih zastoja, kako bi se odmaknuli od politike simboličnih korekcija prema stvarnoj zaštiti najranjivijih skupina društva.
