Tijekom posjeta Čakovcu, predsjednik Zoran Milanović održao je jedan od svojih najbritkijih govora, u kojem je secirao stanje u hrvatskom pravosuđu i diplomaciji, koristeći pritom nimalo laskave medicinske i povijesne metafore. Osvrnuvši se na zastoj u izboru predsjednice Vrhovnog suda, Milanović je ustvrdio kako on tu jedino može konstatirati „kliničko stanje, mada nije doktor“. Naglasio je kako je njegova kandidatkinja, sutkinja Mirta Matić, prethodno obavila razgovor s premijerom Plenkovićem te da joj je tada bilo rečeno neka se javi na poziv, što on sada tumači kao dokaz da je cijeli postupak javnog poziva obična farsa.
Ustavni suci kao “politički ljudi” i satara u rukama vlasti
Predsjednik je povukao oštru granicu između Vrhovnog i Ustavnog suda, ustvrdivši da su ustavni suci „u velikoj mjeri, nažalost, politički ljudi“. Upravo tu vidi korijen Plenkovićeva otezanja, optužujući ga da želi dominaciju u Ustavnom sudu koristeći Mirtu Matić kao „monetu za potkusurivanje“. Milanović je slikovito opisao premijerov pristup pregovorima o ustavnim sucima kao „seljački, sjekirom – bum, ovo je moje, ovo je tvoje, a naravno meni sve“, uspoređujući ga s likom Broja Jedan iz stripa Alan Ford i sloganom „Sve za jednoga, jedan dolar za sve“.
Geopolitička demistifikacija: Grenland je beskoristan, a međunarodno pravo fikcija
Milanović se u govoru neočekivano osvrnuo i na međunarodna previranja, posebno na priče o američkom interesu za Grenland i ulogu NATO-a. Ustvrdio je kako tu priču treba deminstificirati jer Grenland za američku sigurnost ne predstavlja ništa. „Bude li jednog dana predstavljao nešto, tada više neće biti ni Europe ni Amerike jer to znači da će se arktički led do te mjere otopiti da će Amerika imati glavni grad u Denveru, a ne u Washingtonu“, poručio je predsjednik, dodajući kako je sjeverni dio tog otoka trajno okovan ledom i neplovan. Za njega su ovakvi potezi velikih sila dokaz da međunarodno pravo ne postoji ni kao fikcija, već se sve svodi na „rules based order“ koji je zapravo zakon jačega.
NATO i „pokorni“ partneri u sjeni velikih sila
Komentirajući najavljeni posjet glavnog tajnika NATO-a Zagrebu, Milanović je bio rezerviran, istaknuvši da tajnik ne donosi nikakve odluke niti raspolaže novcem. Posebno se osvrnuo na Dansku, za koju je rekao da su bili „valjda najpokorniji američki partneri“ te da sada za nagradu dobivaju pritiske oko svog teritorija, što je ocijenio nekorektnim. Prema Milanoviću, države koje su u stanju bez posljedica činiti iznimke od pravila su one koje gospodare, dok se Europska unija u svijetu često ponaša kao „substituirana kolonijalna sila“ koju ljudi u ostatku svijeta ne vole i gledaju s prezirom.
Oštra kritika vojne nabave: „Ispadamo papci“
Kritizirajući način na koji Hrvatska troši milijarde na strano naoružanje, Milanović je u Čakovcu rekao da se Vlada pohvalila kako je Ukrajini „istovarila” 15 milijuna eura, što nije dovoljno ni za grijanje jedne vojarne mjesec dana, dok istovremeno ne da 12 milijuna eura da se dovrši gradnja pet obalnih ophodnih brodova u brodogradilištu Brodosplit. Rekavši da je 15 milijuna eura sigurnije u Ukrajini nego u rukama HDZ-ovaca, predsjednik smatra da taj novac za Hrvatsku simbolički i konkretno nije beznačajan te je uvjeren da je premijer Andrej Plenković odustao od tih brodova. Zaključio je kako se projekt sustavno opstruira dok se milijarda i pol daje Francuskoj za rabljene Rafale, a milijarda Njemačkoj za tenke Leopard. Predsjednik kaže da su Francuzi Hrvatskoj „uvalili“ rabljene avione, a Srbiji prodali nove, zbog čega sad moramo kupiti dodatnu opremu, upitavši se je li to savezništvo i partnerstvo. Govoreći o nabavi njemačkih tenkova, istaknuo je kako se Litva izborila da radi njihove dijelove, dok Hrvatska, koja ima tradiciju takve proizvodnje, nije dobila ništa, čime ispada „papak“ u savezništvu koje se svodi na preplaćivanje tuđih proizvoda dok se vlastita brodogradnja opstruira.
Povijesne lekcije iz Čakovca: Međimurje kao „splav meduze“
Govor je završio osvrtom na 107. obljetnicu oslobođenja Međimurja, podsjećajući da je tadašnja država za Hrvate bila „privremeni spas i splav meduze“ koja ih je spasila od utapanja u stranim jarmovima. Spomenuo je i kontroverznu ulogu Slavka Kvaternika u vojnom zauzimanju Međimurja 1919. godine, pozvavši na racionalno sagledavanje povijesti bez suvišnih strasti. Za Milanovića je to povijesni dokaz da narod sam mora odlučivati o svojoj sudbini, baš kao što on danas, kako kaže, brani dignitet neovisnih stručnjaka poput Mirte Matić, koju vlast pokušava „škartirati i našutavati se s njom“.
