Danas se s posebnim pijetetom prisjećamo jednog od najistaknutijih glazbenika našeg podneblja. Na današnji dan, 23. prosinca 2022. godine, u tišinu je otišao Massimo Savić – čovjek koji nije samo pjevao, već je svakim stihom slikao svjetove i budio najdublje emocije.
Od „Sjaja u tami“ do statusa istinske legende
Massimo je na scenu stupio još osamdesetih godina kao frontmen grupe Dorian Gray. Njegova interpretacija pjesme „Sjaj u tami“ odmah je otkrila umjetnika koji posjeduje ono „nešto“ – specifičan bariton, neviđenu eleganciju i karizmu koja osvaja bez napora. Kroz desetljeća samostalne karijere, Massimo je postao sinonim za kvalitetnu pop glazbu, nižući hitove kao što su „Iz odjednom ti“, „Stranac u noći“, „Indija“ i nezaobilazni „Mali krug velikih ljudi“.
Koncert života kao labuđi pjev
Malo je trenutaka u povijesti naše glazbe toliko dirljivih kao onaj 5. studenog 2022. u zagrebačkoj Areni. Massimo je tada, već ozbiljno narušenog zdravlja, stao pred prepunu dvoranu i održao trosatni koncert za pamćenje. Bila je to kruna njegove karijere, večer u kojoj je publici dao i zadnji atom snage, skrivajući bol iza najljepših nota. Danas taj koncert gledamo kao njegov veliki, dostojanstveni oproštaj od svijeta koji je toliko volio.
„Mali krug velikih ljudi“ ostaje vječan
Dobitnik rekordnih deset nagrada Porin za najbolju mušku vokalnu izvedbu, Massimo je često govorio kako mu je najveće priznanje upravo ljubav onih koji ga slušaju. Njegova filozofija bila je jednostavna: slaviti život, čuvati svoje najbliže i nikada ne odustati od estetike i dobrote.
Njegova supruga Eni i kći Mirna bile su centar njegova svemira, a taj njegov „mali krug“ danas je, kroz njegove pjesme, postao krug u kojem se nalaze tisuće onih koji i dalje pronalaze utjehu u njegovu glasu.
Tri godine kasnije, Massimo nam i dalje nedostaje. Nedostaje njegova elegancija, njegova mudrost u intervjuima i onaj prepoznatljivi pokret ruke dok interpretira najteže dionice. No, dokle god se negdje u tami čuje njegov glas, on je tu – u svakom tonu, u svakom sjećanju i u svakom „sjaju“ koji je ostavio iza sebe.
Hvala ti, maestro, što si nas naučio kako se dostojanstveno voli glazba.
