Sjeli smo s Damirom, iskusnim međimurskim vinarom, i Anom, mladom agronomkom koja se nedavno vratila s edukacije u Španjolskoj, kako bismo razgovarali o temi koja sve više zaokuplja javnost: pretvara li se Međimurje u – Dalmaciju?
“Gledajte, prije deset godina nitko nije ni pomislio da ćemo u Međimurju raspravljati o uzgoju mandarina”, započeo je Damir, vrteći čašom pušipela, sorte koja je simbol Međimurja. “Ali, evo nas. Temperature rastu, vinogradi su nam sve više izloženi suncu, a kiše su nekako… drugačije. Više nisu onako redovite, prave ljetne oluje su češće.”
Ana se nadovezala, klimajući glavom. “Apsolutno. Kukuruz, pšenica, krumpir – to su kulture koje su ovdje stoljećima hranile obitelji. Sada se borimo s manjim prinosima, moramo više navodnjavati, a i bolesti su postale agresivnije. Vidjela sam to na terenu. Nije to samo priča iz knjiga, to je stvarnost koju naši poljoprivrednici proživljavaju.”
Damir je uzdahnuo. “Nije nam lako. Proizvodnja je skuplja, a mi moramo ostati konkurentni. Sjećam se kad smo se šalili da će nam jednog dana smokve rasti u dvorištu. Sada se sve više priča o tome da bismo mogli saditi sorte grožđa koje su nekad bile rezervirane za Hvar ili Korčulu.”
Nove kulture, stari izazovi
Razgovor je skrenuo na potencijalne nove kulture. “Mandarina je zvučala kao egzotika, zar ne?” upitala je Ana. “Ali, već imamo pokusne nasade. Japanske jabuke također pokazuju potencijal. To je uzbudljivo, otvara nove perspektive, ali istovremeno nosi i ogroman rizik. Nije to samo ‘posadi i pusti’. Treba prilagoditi tehnologiju, educirati ljude, osigurati tržište.”
“Upravo tako”, potvrdio je Damir. “Tradicija je ovdje duboko ukorijenjena. Nije se lako preko noći prebaciti. To je proces koji će trajati desetljećima, uz puno učenja i, priznajem, puno neizvjesnosti.”
Hrvatska i Međimurje u borbi protiv klime
Oboje su istaknuli važnost podrške sustava. “Srećom, nismo sami”, rekla je Ana. “Hrvatska ima nacionalnu strategiju prilagodbe klimatskim promjenama do 2070. godine. To je ozbiljan dokument, s konkretnim mjerama – od istraživanja novih sorti, preko pametnijeg upravljanja tlom i vodom, pa do financijske potpore. To nam daje sigurnost.”
Damir je dodao: “Međimurska županija tu odrađuje lavovski dio posla. Ne samo da ulažu značajna sredstva, već su pokrenuli i specifične programe potpore, recimo za nove nasade. To je ono što nam treba – konkretna pomoć na terenu.”
Međimurje ostaje Međimurje
“No, pustimo sad priče o tome da će Međimurje postati Dalmacija”, nasmijao se Damir. “To je pretjerivanje. Da, poprimamo neke ‘mediteranske’ karakteristike, to je neosporno. Ali, Dalmacija je Dalmacija – ima svoje more, svoje specifično tlo, svoje jedinstvene vjetrove. To je ono što čini njezin ‘terroir‘ i što joj daje jedinstveni poljoprivredni identitet. Mi smo nešto drugo.”
Ana je klimnula. “Upravo tako. A i Dalmacija ima svoje, još veće probleme s klimatskim promjenama – ekstremne vrućine, suše, požari. Svaka regija se bori na svoj način. Budućnost hrvatske poljoprivrede leži u sposobnosti da se dinamično prilagođavamo. To znači stalna istraživanja, primjena novih tehnologija i, što je najvažnije, podrška našim poljoprivrednicima.”
Damir je otpiju gutljaj pušipela. “Tako je. Nema stajanja, nema predaje. Moramo učiti, prilagođavati se i tražiti rješenja. Jer, na kraju krajeva, naš posao je hraniti Hrvatsku, bez obzira na to kakva nam klima bude servirala iznenađenja.”
Hoće li Međimurje jednoga dana mirisati na agrume, a njegovi vinogradi biti puni sorti koje su nekada rasle samo na jugu? Vrijeme će pokazati. Jedno je sigurno: međimurski poljoprivrednici spremni su uhvatiti se u koštac s izazovima, uz podršku znanosti i države, kako bi osigurali da njihova zemlja i dalje donosi plodove.
Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti.
