Dana 19. kolovoza 1839. godine svijet se promijenio, a čovječanstvo je dobilo novi alat za očuvanje uspomena. Tog je dana fizičar François Arago pred pariškom Akademijom znanosti i vizualnih umjetnosti predstavio “dagerotipiju”, prvi fotografski postupak za razvijanje slika. Tim je činom započela era ovjekovječivanja trenutaka, detalja i emocija, u procesu koji se od tada neometano nastavlja.
Iako je fotografija dugo vremena tražila svoje mjesto u svijetu umjetnosti, njezina se važnost sažima već u samoj etimologiji riječi. Izvedena od grčkih riječi „phos“ (svjetlo) i „graphé“ (pisanje/crtanje), fotografija doslovno znači “pisanje ili crtanje svjetlom”. To je definicija koja savršeno opisuje suštinu ove umjetnosti.
Fotografija je postala mnogo više od pukog tehničkog procesa. Mnogi su umjetnici posvetili svoj život fotografiji, ispisujući stranice povijesti mode, umjetnosti, plesa i kazališta. Njihova djela i danas nas uspijevaju oduševiti, potičući nas da istražimo svaki detalj i dublje značenje.
Sloboda interpretacije ključna je odlika fotografije. Svaka slika koja se pojavi pred nama nudi jedinstvenu priliku za osobno tumačenje, ovisno o našim emocijama i iskustvima. Upravo ta osobna veza dovela je do toga da fotografija igra glavnu ulogu i u digitalizaciji naših života.
U današnje vrijeme, zahvaljujući novim tehnološkim uređajima, više ne ispisujemo slike na papir, već svoja sjećanja pohranjujemo u digitalne medije. Iako to pruža neograničene mogućnosti, donosi i rizik da zauvijek izgubimo njihovu prisutnost i emocije. Svjetski dan fotografije, koji se od 2010. godine obilježava 19. kolovoza zahvaljujući australskom fotografu Korske Ari, podsjeća nas na važnost svakog trenutka uhvaćenog kroz objektiv, bio on na papiru ili u digitalnom obliku.
