Hrvatska glazbena scena ostala je bez jedne od svojih najvećih diva. U 89. godini života preminula je legendarna pjevačica Gabi Novak, umjetnica čiji je profinjeni vokal i jedinstvena interpretacija obilježila desetljeća.
Rođena je u Berlinu 8. srpnja 1936. godine. Djetinjstvo je provela u Berlinu i na Hvaru, a u Zagrebu je završila Školu za primijenjenu umjetnost. Svoju karijeru započela je kao crtačica u Studiju za crtani film Zagreb filma, no glazba ju je ubrzo odvela drugim putem. Prvi javni nastup imala je 1958. godine, nakon čega je uslijedio strelovit uspon.
Tijekom karijere, Gabi Novak je postala prepoznatljiva po svom baladičnom opusu s tragovima jazza, swinga i francuske šansone. Njezine izražajne interpretacije i profinjen vokal osigurali su joj brojne uspjehe na glazbenim festivalima diljem bivše Jugoslavije, uključujući Zagrebfest, Opatiju i Melodije Jadrana. Neki od njezinih najvećih hitova iz tog razdoblja su “Ljubav ili šala” (1959), “Oči” (1961), “Za našu ljubav to je kraj” (1966) i “Gazi, dragi, srce moje” (1971).
Prekretnicu u njezinom životu i karijeri označila je suradnja, a kasnije i brak (od 1973. godine), s Arsenom Dedićem. Kao skladatelj i tekstopisac, Arsen je za Gabi stvorio niz nezaboravnih pjesama koje su postale evergreeni, poput “Kuća pored mora” (1964), “Sve što znaš o meni” (1969), “Pamtim samo sretne dane” (1979) i “Nada” (1985). Njezine izvedbe tih pjesama, prožete sjetom i dubokom emocijom, zauvijek su se urezale u sjećanje publike.
Tijekom svoje bogate karijere surađivala je i s brojnim jazz-sastavima, a njezina diskografija obuhvaća kompilacijska izdanja i studijske albume poput “Samo žena” (1974) i “Gabi Novak” (1982). Za svoj neizbrisiv doprinos hrvatskoj glazbi, nagrađena je nagradom Porin za životno djelo 2006. godine.
Odlazak Gabi Novak ostavlja prazninu, no njezine pjesme i jedinstveni glas, koji je savršeno prenosio ljudske emocije, zauvijek će ostati dio hrvatske kulturne baštine.
