Svake godine 11. veljače, na spomendan Blažene Djevice Marije Lurdske, diljem svijeta dostojanstveno se obilježava Svjetski dan bolesnika. Ovaj važan datum utemeljio je papa Ivan Pavao II. 1992. godine, potaknut dubokom željom da se cijelo društvo, a ne samo medicinska zajednica, snažnije senzibilizira za potrebe onih koji se suočavaju s narušenim zdravljem. Njegova namjera bila je jasna: potaknuti bolesnike da u svojim patnjama ne ostanu izolirani, ali i podsjetiti zdrave na njihovu moralnu obvezu pružanja pomoći i suosjećanja onima koji su u potrebi.
Glavni cilj obilježavanja ovog dana je podizanje svijesti šire javnosti o specifičnim potrebama bolesnika, bez obzira na njihovu dob ili vrstu oboljenja. To je poziv na kontinuiranu težnju ka stvaranju humanijeg sustava zdravstvene i društvene zaštite koji neće biti samo birokratski aparat, već sustav koji svakom pojedincu jamči dostupnu i kvalitetnu zdravstvenu skrb. Svjetski dan bolesnika služi nam kao snažan podsjetnik na temeljna ljudska prava, ali i na dostojanstvo koje svaka osoba zadržava čak i u trenucima najveće fizičke ili psihičke slabosti.
Osim što je usmjeren na same pacijente, ovaj je dan prilika da se javno izrazi neizmjerna zahvalnost svim zdravstvenim radnicima – liječnicima, medicinskim sestrama i tehničarima – koji svakodnevno ulažu golem trud u liječenje i oporavak bolesnih. No, njihova uloga ne bi bila potpuna bez doprinosa nezdravstvenih djelatnika i brojnih volontera koji svojim nesebičnim angažmanom ispunjavaju duhovne i socijalne potrebe bolesnika. Njihov plemeniti rad često nadilazi puko izvršavanje dužnosti i pretvara se u istinsko služenje čovjeku, čime izravno utječu na brzinu oporavka i poboljšanje kvalitete života bolesnih osoba.
U suvremenom svijetu, gdje ubrzani tempo života često ostavlja malo prostora za solidarnost, obilježavanje ovog dana poziva nas na trenutak tišine i razmišljanja. To je prilika da se preispita naš osobni odnos prema bolesti, ali i širi društveni okvir u kojem bi empatija i ljudskost trebali biti temeljni kriteriji svakog napretka. Briga o bolesniku nije samo pitanje medicinske znanosti, već vrhunski čin ljudskosti koji nas povezuje i podsjeća na našu krhkost, ali i na snagu koju možemo crpiti iz zajedništva i međusobne potpore.
